Što su ospice?
Ospice ili morbili su vrlo zarazna virusna bolest koja se očituje vrućicom, hunjavicom, promuklošću, kašljem i osipom koji se pojavljuje nekoliko dana nakon početka bolesti i širi od glave prema trupu i udovima. Obično se javlja sezonski, zimi i u proljeće. U težim slučajevima ospica se mogu javiti ozbiljne komplikacije koje uključuju bolest središnjeg živčanog sustava i srca, upalu uha, upalu pluća, krvarenja u koži i sluznicama te teži poremećaj općeg stanja. U najtežim slučajevima komplikacije ospica mogu biti smrtonosne. Bolest uzrokuje virus morbila (Paramixoviridae), koji se lako prenosi s osobe na osobu, zbog čega je u razdoblju prije cijepljenja do adolescencije od te bolesti obolijevalo devet od deset osoba.
Kako se prenosi virus ospica?
Izvor infekcije je sekret iz nosa i grla zaražene osobe. Prijenos je moguć kihanjem, kašljanjem, bliskim kontaktom s oboljelom osobom te izravnim dodirom s izlučevinama nosa i grla. Zaražena osoba može prenijeti ospice na druge osobe u razdoblju od četiri dana prije pojave osipa pa do četiri dana nakon pojave osipa.
Tko je izložen riziku od infekcije?
Riziku zaraze virusom ospica su izloženi dojenčad, djeca i odrasle osobe koje nisu cijepljene, djelomično cijepljene osobe i pojedinci u kojih cijepljenjem nije postignut zadovoljavajući imunosni odgovor. Nakon što je uvedeno cijepljenje se među djecom smanjio broj oboljelih. Putovanje u zemlje gdje se ne provodi cijepljenje u okviru nacionalnog programa ili boravak uz osobe koje dolaze iz takvih zemalja povećavaju rizik obolijevanja kod necijepljenih osoba.
Koji su simptomi i znakovi ospica?
Prvi znakovi ospica najčešće počinju 10 – 12 dana nakon izlaganja virusu, tj. kontakta s bolesnikom (razdoblje inkubacije). Bolest počinje 
postupnim porastom tjelesne temperature, glavoboljom, grloboljom, gubitkom apetita, klonulošću te hunjavicom (curenjem bistrog sekreta iz nosa) i suhim kašljem. Bolesniku su upaljene očne spojnice, peku ga oči, javlja se nekontrolirano suzenje i osjetljivost na svjetlost. Karakteristična je prolazna pojava bjelkastog osipa poput zrnaca pijeska ili soli na unutarnjoj strani sluznice obraza.
Nakon nekoliko dana (4 – 5) vrućica postane vrlo visoka (obično 39 – 40 °C) i javlja se crveni osip koji najprije zahvaća lice i vrat. Osip se postupno širi tijelom, zahvaća trup, ruke i noge te traje četiri do pet dana. Nakon toga osip počinje blijediti i nestaje, a koža se ljušti. Poboljšanje simptoma obično nastupa dva dana po pojavi osipa, temperatura pada, opće stanje bolesnika se popravlja, kašalj postaje „zreliji“ (produktivan) i polako jenjava (iako može potrajati do dva tjedna). Preboljele ospice ostavljaju trajni imunitet, premda su opisani i rijetki slučajevi reinfekcije.
Ovakva je klinička slika srednje teške bolesti u inače zdravog bolesnika, bez komplikacija. Kao i za svaku drugu bolest i za ospice vrijedi da u određenim slučajevima bolest može imati i lakše i teže te atipične oblike, što ovisi o općem stanju bolesnika, njegovom imunološkom (obrambenom) sustavu i cijepnom statusu. Osobe koje boluju od kroničnih bolesti kao i one s urođenim ili stečenim oslabljenim imunološkim sustavom zbog nekih urođenih bolesti, hematoloških ili drugih malignih bolesti, infekcije HIV-om, terapije autoimunih i reumatskih bolesti i sl.,imaju težu kliničku sliku bolesti. Blagi oblik bolesti može nastati u starije dojenčadi, koja više nemaju dovoljnu količinu majčinih protutijela koja su dobila preko majčine posteljice, te u djece koja su dobila pasivnu zaštitu gotovim protutijelima. Osim toga, blaga klinička slika je moguća u cijepljenih odraslih u kojih je imunitet oslabio nakon mnogo godina te u djelomice cijepljenih bolesnika.
Koje su komplikacije bolesti?
Komplikacije ospica su brojne, mogu uzrokovati ozbiljna oštećenja zdravlja, a može ih uzrokovati virus ospica, bakterijske infekcije i imunološka reakcija na virus. Tijekom ospica otpornost organizma oslabi i nastaje oštećenje sluznice dišnih puteva pa su oboljeli podložni bakterijskim infekcijama. Bolest se kod male djece češće komplicira upalom pluća, kod odraslih upalom mozga, a oba stanja ponekad mogu dovesti do smrtnog ishoda. Komplikacije ospica su češće u osoba oslabljene imunosti, trudnica, pothranjenih osoba, dojenčadi i kod osoba starije životne dobi. U epidemijama ospica u Europi su zabilježeni smrtni slučajevi zbog komplikacija bolesti.
Komplikacije bolesti uključuju:
Komplikacije uzrokovane samim virusom ospica
- teške infekcije dišnih puteva poput upale pluća
- jača upala grkljana i glasnica
- upala i oticanje mozga i moždanih ovojnica
- upala srčanog mišića
- teški proljev s dehidracijom
Komplikacije uzrokovane bakterijskom infekcijom
- upala uha
- teške infekcije dišnih puteva i upala pluća
Komplikacije uzrokovane neodgovarajućom imunološkom reakcijom na virus
- Postinfekcijski encefalitis (upala mozga); javlja se u 1 na 1000 oboljelih od ospica, najčešće pred kraj bolesti, sa simptomima i znakovima zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava.
- Subakutni sklerozirajući panencefalitis; javlja se učestalošću od 1 na 10.000 do 1 na milijun oboljelih od ospica (ovisno o izvoru), a očituje se 7 – 10 godina nakon preboljenja ospica. Nastaju teška oštećenja živčanog sustava koja se postupno pogoršavaju i završavaju nepokretnošću, komom i smrću. Infekcija virusom osipica u dobi mlađoj od dvije godine predstavlja rizični čimbenik za ovu tešku komplikaciju.
Dijagnoza ospica
Ospice se prepoznaju za vrijeme epidemije na temelju znakova i simptoma bolesti. No, u zemljama u kojima je visoka procijepljenost ova je bolest rijetka, stoga je liječnici često ne prepoznaju jer u početku sliči gripi ili kakvoj drugoj virusnoj respiratornoj infekciji. Laboratorijski se ospice dijagnosticiraju molekularnim metodama kojima se dokazuje genetski materijal virusa u obrisku ždrijela, sekretu dišnih putova ili urinu te serološkim metodama – otkrivanjem antivirusnih antitijela u krvi.
Kako se ospice liječe?
Liječenje ospica je simptomatsko, ne postoji specifičan antivirusni lijek, a uključuje mirovanje i ublažavanje simptoma, unos dovoljne količine tekućine, a od antipiretika prvenstveno paracetamol za snižavanje temperature i ublažavanje bolova. Aspirin nije preporučljivo primjenjivati kod djece zbog mogućeg nastanka Reyeva sindroma (oštećenja jetre i mozga). U slučaju težeg tijeka bolesti se liječe i komplikacije. Bakterijske komplikacije se liječe antibioticima, a u bolesnika koji imaju manjak vitamina A se preporučuje primjena tog vitamina, čime se poboljšava ishod bolesti.
Prevencija – cijepljenjem se najuspješnije sprečava pojava ospica
Primjena cjepiva koje sadrži oslabljeni virus ospica u kombinaciji s virusom mumpsa i rubeole u MO-PA-RU cjepivu namijenjeno je prevenciji ospica, zaušnjaka i rubeole. Učinkovitost cjepiva nakon primijenjenih dviju doza je veća od 95 %. Minimalna željena procijepljenost stanovništva (pokrivenost cijepljenjem) za prvu dozu (primovakcinaciju) i docjepljivanje je 95 %, čime se postiže prekid prijenosa virusa i pruža zaštita putem kolektivnog imuniteta. Na ovaj su način zaštićene i necijepljene osobe i osobe koje se još nisu cijepile ili se ne mogu cijepiti zbog svog zdravstvenog stanja. Cijepljenje se u Hrvatskoj rutinski provodi dvjema dozama – u djece u dobi od 12 do 15 mjeseci života i pri upisu u prvi razred osnovne škole. U slučaju epidemije ospica ili putovanja u područja u kojima je ona prisutna, moguće je djecu cijepiti i docijepiti ranije.
Kada konzultirati zdravstvene djelatnike?
Osobama koje nisu preboljele ospice niti su protiv njih cijepljene, a bile su izložene virusu ili su primijetile simptome bolesti, preporučuje se da se što prije jave svom liječniku da bi se pravovremeno počelo s liječenjem i prevencijom. Prethodno se valja najaviti da se izbjegne kontakt s drugim bolesnicima u čekaonici. Kod neimunih izloženih osoba je bolest moguće prevenirati cijepljenjem unutar 72 sata ili primjenom antitijela (pasivnom imunizacijom) u roku od šest dana nakon izlaganja virusu.
Koje su medicinske kontraindikacije za cijepljenje, tj. kada se cjepivo ne smije primijeniti?
Kontraindikacije mogu biti trajne: preosjetljivost na sastojak cjepiva ili na prethodnu dozu (anafilaksija), teže nepoželjne reakcije pri prethodnoj dozi cjepiva, oslabljene obrambene funkcije organizma uslijed težih bolesti ili dugotrajnog liječenja, stanja oslabljene imunosti. Privremene kontraindikacije su: trudnoća, stanja s vrućicom, primjena preparata koji sadrže protutijela. Alergijska reakcija na jaja nije kontraindikacija za cijepljenje!
Koje su reakcije na cjepivo protiv ospica? Kao i svi lijekovi, tako i cjepiva mogu izazvati neželjene reakcije. Cijepljenje protiv ospica, zaušnjaka i rubeole je mnogo sigurnije nego obolijevanje od ovih bolesti. Većina djece koja se cijepe protiv ovih bolesti nemaju nikakvih problema. Od neželjenih reakcija na cijepljenje dominiraju blage reakcije koje brzo prolaze i ne ostavljaju posljedice. Može se javiti crvenilo, bol ili oteklina na mjestu uboda, povišena tjelesna temperatura te slabije izražen osip. Umjerene reakcije se rijetko javljaju, a uključuju oticanje žlijezda na licu ili vratu, infekciju gornjih dišnih puteva, proljev te alergijske reakcije koje mogu varirati prema stupnju težine. Napadaji grčenja uzrokovani povišenom tjelesnom temperaturom kod cijepljenja MMR-om su izraženiji ako se cijepi nakon dobi od 15 mj. (16-23 mj.). Teške neurološke komplikacije nastale u roku od 30 dana nakon cijepljenja su izrazito rijetke i javljaju se s učestalošću od jedan na milijun primijenjenih doza cjepiva.
Epidemiološka situacija u Hrvatskoj
Zahvaljujući cijepljenju, koje je u nacionalni program cijepljenja uvedeno 1968. godine, svake godine u Hrvatskoj imamo samo pojedinačne slučajeve ospica uvezene iz drugih zemalja (što znači da je do zaražavanja oboljelog došlo izvan granica Hrvatske). Zahvaljujući visokim cijepnim obuhvatima hrvatskog stanovništva, u većini slučajeva unatoč sporadičnom pojavljivanju ospica ne dolazi do širenja infekcije među stanovništvom odnosno do epidemije. Budući da je unos virusa ospica u Hrvatsku kontinuiran, postoji i mogućnost nastanka epidemije.
Rizik za epidemijsko širenje prvenstveno ovisi o tome u koju se populaciju unosi virus ospica, tj. ovisi o procijepljenosti populacije u koju osoba dolazi. Ako se ospice pojave u gradu s niskim cijepnim obuhvatom, osobito ako se pojave među predškolskom djecom, postoji mogućnost da izbije epidemija. Osnovna mjera za sprečavanje epidemije ospica u našoj zemlji je održavanje visokih cijepnih obuhvata protiv ove bolesti. Time se onemogućava prijenos bolesti u slučaju unosa iz drugih zemalja.
U Hrvatskoj su cijepni obuhvati posljednjih šest godina u opadanju i razlikuju se među županijama i mjestima. Najniži su cijepni obuhvati u Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji, a nakon toga u Osječko-baranjskoj i Primorsko-goranskoj županiji, pri čemu su cijepni obuhvati niži u glavnim gradovima nego u ostalim dijelovima županija.
